Advokat i član Komisije za praćenje istraga napada na novinare, Dalibor Tomović zatražio je od vrhovnog državnog i glavnog specijalnog tužioca Ivice Stankovića i Milivoja Katnića da preispitaju propuste prilikom sprovođenja istrage u slučaju pokušaja ubistva novinara Tufika Softića. On smatra da postupanje tužilaca u Bijelom Polju navodi na sumnju da su opstruirali mogućnost da Softić sam pokrene tužbu zbog napada na sebe, pa traži da Stanković kaže da li će državno tužilaštvo bilo koju osobu povodom toga goniti za bilo koje krivično djelo ili disciplinski prekršaj.
Taj zahtjev uslijedio je pošto je od specijalnog državnog tužioca Stojanke Radović u avgustu dobio dopis u kojem je zaključeno da „u postupanju državnih tužilaca i drugih službenih lica nema elemenata krivičnog djela zloupotreba službenog položaja, ni drugog krivičnog djela iz nadležnosti ovog tužilaštva, shodno Zakonu o specijalnom državnom tužilaštvu”.
To se navodi u odgovoru na dopis kojim su Tomović i izvršni direktor Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević u januaru 2016. zatražili od vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića da utvrdi odgovornost državnih službenika za propuste prilikom sprovođenja istrage u slučaju pokušaja ubistva novinara Tufika Softića. U pismu Stankoviću, koje je proslijeđeno Specijalnom i Osnovnom državnom tužilaštvu u Beranama, Tomović i Gorjanc Prelević ukazali su da je jasno da u ovom trenutku ne postoji dovoljno dokaza za podizanje optužnice u ovom slučaju, ali da je u interesu Tufika Softića i vladavine prava da se utvrdi odgovornost onih koji su doveli do ovakvog epiloga.
Podsjetili su da je zamjenik rukovodioca Višeg državnog tužilaštva Nada Bugarin naložila obustavljanje istrage protiv dva lica zbog pokušaja ubistva i jednog zbog podstrekavanja na pokušaj ubistva novinara Tufika Softića Dana 1. novembra 2007. godine, Stankovića su upozorili da Softić nije iskoristio zakonsko pravo da preuzme gonjenje protiv osumnjičenih iz razloga što je viši državni tužilac u Bijelom Polju odbio da mu blagovremeno omogući kopiranje spisa predmeta iz izviđaja. Napominju da je kopiranje spisa predmeta omogućeno tek nakon Stankovićeve intervencije 2. decembra, na dan kada je isticao rok za preuzimanje gonjenja, odnosno za podnošenje neposredne optužnice.
Tomović je u dopisu Stankoviću i Katniću istakao da je tužilac Radovićeva avgustovski dopis zasnovala na pogrešnim činjenicama, „koje su moguće posledica i falsifikovanja službene dokumentacije”, pa očekuje da slučaj istraže i utvrde ko je za to odgovoran.
Istakao je da Stanković sam odgovori na dopis iz januara o nedjelotvornoj istrazi u predmetu pokušaja ubistva novinara Tufika Softića, odnosno da kaže da li će državno tužilaštvo bilo koju osobu povodom toga goniti za bilo koje krivično djelo ili disciplinski prekršaj.
– U dopisu Radovićeve, u ime Specijalnog državnog tužilaštva, nijesu navedene istinite činjenice u vezi sa datumom kada sam primio obavještenje i naredbu o obustavi istrage i datumom kada mi je viši državni tužilac u Bijelom Polju omogućio da izvršim uvid i kopiranje cjelokupnih spisa predmeta – ističe Tomović.
On navodi da u dopisu Specijalnog državnog tužilaštva od 5. avgusta 2016. stoji da je naredbu o obustavi istrage primio 4. novembra 2015, a da je povratnica o prijemu naredbe vraćena VDT-u Bijelo Polje istog dana. Međutim, tvrdi Tomović, obavještenje i naredbu o obustavi istrage primio je 2. novembra 2015, što potvrđuje prva stranica obavještenja o obustavi istrage.
– U istom dopisu stoji da mi je, na osnovu mog zahtjeva od 6. novembra 2015. viši državni tužilac Nada Bugarin, 27. novembra 2015, omogućila kopiranje cjelokupnih spisa. Međutim, naredbu o obustavi istrage primio sam 2. novembra 2015. godine, a 5. sam, kao punomoćnik Tufika Softića, podnio zahtjev za uvid u cjelokupne spise predmeta rukovodiocu Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju. Ovim zahtjevom tražio sam da se Softiću omogući uvid i kopiranje spisa iz pretkrivičnog postupka (izviđaj), jer je na osnovu zahtjeva od 30. aprila 2015. bilo omogućeno kopiranje samo spisa iz istrage. Nakon više telefonskih razgovora i upućenih molbi za kopiranje spisa, tek 25. novembra 2015. dozvoljeno mi je kopiranje spisa, tako da sam se 27. uputio u Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju, gdje mi je tužilac Nada Bugarin, saopštila da ne mogu izvršiti uvid i kopiranje spisa predmeta iz izviđaja, iako ti spisi nisu bili izdvojeni iz predmeta posebnim rješenjem kao pravno nevaljani dokazi – istakao je Tomović.
Zbog toga se, kako navodi, Stankoviću obratio 30. novembra i tražio od njega da Softiću omogući da kopira spise da bi prvi put uopšte mogao da sagleda stanje u spisima i eventualno preduzme gonjenje u svojstvu privatnog tužioca.
– Rukovodilac tužilaštva u Bijelom Polju je onda nakon vaše intervencije, 1. decembra 2015, dozvolio kopiranje svih spisa. Kopiranje i preuzimanje oko 150 stranica spisa iz izviđaja obavio sam prvog narednog dana, na dan kada je istekao rok za preuzimanje krivičnog gonjenja – objašnjava Tomović.
Kako dodaje, to znači da je od 5. novembra, kada je podnio zahtjev za kopiranje cjelokupnih spisa, pa do trenutka kada mu je faktički omogućeno kopiranje spisa prošlo 25 dana, što predstavlja opravdan razlog za sumnju na postojanje opstrukcije.M.S.
Priznali da nisu ništa radili
Tomović smatra da je postupanjem Višeg tužilaštva u Bijelom Polju, Softiću onemogućeno da djelotvorno i efikasno ostvaruje svoje pravo na preuzimanje gonjenja (neposredna optužnica) ili da pak djelotvorno od sudije za istragu traži preduzimanje dokaznih radnji.
– Specijalno državno tužilaštvo potvdilo je u faktičkom dopisu navode iz našeg podneska iz januara 2016. da za više od pet mjeseci, nijesu sprovođene aktivnosti – dokazne radnje državnih tužilaca u Bijelom Polju na otkrivanju izvršilaca krivičnog djela na štetu Tufika Softića, a što opovrgava zaključak iz dopisa Specijalnog državnog tužilaštva da su nadležni tužioci i ovlašćeni službenici aktivno preduzimali radnje na ovom slučaju – zaključuje u pismu Tomović.
Tomović navodi da on i njegov klijent ostaju na stanovištu da nije sprovedena djelotvorna istraga, te da su nadležni državni službenici postupali nesavjesno, suprotno standardima Evropske konvencije o ljudskim pravima, odnosno prakse Evropskog suda za ljudska prava.